Kondezator

Električni kondenzator je spremnik statičkog elektriciteta i energije kod kojeg u prostoru između dva električki nabijena vodljiva tijela postoji električno polje.

Karakteristična veličina kondenzatora je električni kapacitet  koji se izražava u faradima (F). Pošto je kapacitet od 1 Farada vrlo velik, kondenzatori koje susrećemo u praksi imaju mnogo manje kapacitete, reda veličine 1 pF – 10 mF.

U elektrotehnici je kondenzator pasivni elektronički element, pa se zbog potrebe za velikim rasponom kapaciteta i drugih radnih svojstava (probojni napon, faktor gubitaka, tolerancija, dimenzije, temperaturna stabilnost) proizvode tehnološki različite vrste.

Za svaki kondenzator izračuna se njegova recipročna vrijednost, odnosno električni naboj koje se onda saberu:

${\displaystyle Q=Q_{1}+Q_{2}+Q_{3}+Q_{4}...Q_{n}={\frac {1}{C_{1}}}+{\frac {1}{C_{2}}}+{\frac {1}{C_{3}}}+{\frac {1}{C_{4}}}+...{\frac {1}{C_{n}}}}$

Nakon toga izračuna se recipročna vrijednost ovog zbira i dobija se ukupni kapacitet. 

${\displaystyle C={\frac {1}{Q}}}$

Prvi kondenzator je napravljen 1765 .godine ,a  nazvan je Leidenska Boca.

Imamo i promijenjivi kondenzator koji mijenjaju kapacitet.

Uobičajeni elektrolitski kondenzatori s aluminijem tantalom.

Pri paralelnom spajanju spoje se međusobno sve plus obloge pojedinih kondenzatora i sve minus obloge.

Pri serijskom spajanju spoji se minus pol jednog kondenzatora s plus polom drugog kondenzatora.

Folijski ili film kondenzatori za dielektrik koriste plastični film. Sastoje se od dva plastična filma (dielektrika) između kojih su dva metalna filma, najčešće aluminijska,  elektrodama namotanim u obliku valjka i sa pričvršćenim kontaktima. Metalizirani, odnosno kondenzatori 

s metaliziranim filmom sastoje se od dva plastična filma (koji čine dielektrik) na koje je nanesena vrlo tanka (oko 30 nm) aluminijska metalizacija koja čini elektrode. Ovi kondenzatori u pravilu nisu polarizirani.

Elektrolitski kondenzatori kao dielektrik koriste aluminijski oksid na anodi. Ovi kondenzatori imaju samo jednu metalnu elektrodu, anodu, dok drugu čini papir natopljen elektrolitom. Vrlo takan sloj oksida koji čini dielektrik omogućava dobivanje velikih vrijednosti kapaciteta. Dielektrik ima još jedno zanimljivo svojstvo, a to je tzv. ventilsko djelovanje. Naime, ako je elektrolit negativan u odnosu na anodu, teče vrlo mala poprečna struja (ili struja gubitaka), dok uz obrnuti polaritet teče velika struja, pri čemu se razvija i toplina, što dovodi do uništenja kondenzatora. Zbog toga su ovi kondenzatori često polarizirani i potrebno je obratiti pažnju kod ugradnje u sklop. Iako pri spomenu elektrolitskog kondenzatoa najčešće pomislimo na polarizirani, postoje i nepolarizirani elektrolitski kondenzatori, no nešto su rjeđi. Koriste se u sklopovima gdje su potrebni veliki kapaciteti, najčešće za filtriranje napona u ispravljačima ili SMPS-ovima, ili za ublažavanje naponskih špica. Kapaciteti su im od reda veličine 100 nF do reda veličine 1F.

Elektrolitski kondenzator izrađen od tantala naziva se ponekad samo tantal kondenzator. Ovakav kondenzator ima znatno bolja svojstva od klasičnog elektrolitskog kondenzatora, šire je temperaturno područje, manji je faktor gubitaka, a bolja su i VF svojstva.

Napisao: Ajdin Ćurovac

Posjetite našu Facebook stranicu, zapratite nas na Instagramu, Twitteru i ostavite komentar na post:

https://www.instagram.com/cure_322

https://www.instagram.com/ajdingigo

https://twitter.com/Ajdin0123

https://www.facebook.com/groups/440561736498585/